20 godina Konvencije o pravima osoba s invaliditetom: Vrijeme za obnovu zajedničke predanosti uključivanju
14 Jula 2026
Ove godine obilježava se 20. godišnjica usvajanja Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (KPOSI/CRPD) – jednog od najznačajnijih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava. Usvojena 13. decembra 2006. godine, Konvencija je označila prekretnicu u razumijevanju invaliditeta, potvrđujući da su osobe s invaliditetom ravnopravni nositelji ljudskih prava, a ne objekti skrbi ili milosrđa.
Dvadeset godina kasnije Konvencija ostaje jednako aktualna. Iako je ostvaren značajan napredak u zakonodavstvu, javnim politikama i podizanju svijesti, milijoni osoba s invaliditetom i dalje se svakodnevno suočavaju s preprekama koje ograničavaju njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu. Pristupačnost, inkluzivno obrazovanje, zapošljavanje, samostalno življenje, sudjelovanje u političkom i javnom životu te jednako priznanje pred zakonom i dalje predstavljaju područja u kojima je potrebno uložiti dodatne napore.
Povodom ove značajne obljetnice, izvršni direktor International Disability Alliance (IDA), Jose María Viera, objavio je promišljanje pod naslovom „Konvencija o pravima osoba s invaldiitetom u 20. godini: Revolucija običnoga“, u kojem Konvenciju opisuje kao mnogo više od međunarodnog pravnog dokumenta. Ona je, kako ističe, poziv na izgradnju društva u kojem se svaka osoba očekuje, uvažava i može ravnopravno sudjelovati u svim aspektima života.
U svojoj poruci Viera naglašava da Konvencija ne traži samo uklanjanje fizičkih prepreka ili usklađivanje zakona, nego duboku društvenu promjenu – promjenu načina na koji razumijemo različitost, autonomiju, podršku i pripadanje. Pristupačnost nije tehničko pitanje, već potvrda da su osobe s invaliditetom očekivani i ravnopravni članovi zajednice.
Dvadeseta godišnjica Konvencije prilika je ne samo za obilježavanje dosadašnjih postignuća, nego i za promišljanje o tome koliko smo kao društvo spremni graditi okruženje u kojem nitko neće biti isključen zbog invaliditeta. Konvencija nas podsjeća da uključivanje nije privilegija, nego temeljno ljudsko pravo, te da društvo postaje pravednije onda kada je pristupačno i otvoreno za sve.